Makro pogled br. 81

Dobro došli u Makro pogled! U ovotjednom pregledu o tri lagane teme:

1. Je li normalno da jedan nogometaš „vrijedi“ 100 milijuna eura?

2. O skrivenim draguljima hrvatskog gospodarstva

3. O cijenama goriva i hrane u Hrvatskoj u usporedbi s EU

Oko polovice utakmica na Svjetskom prvenstvu je iza nas; sada slijedi ona zanimljivija, nokaut faza natjecanja. Prije nekoliko dana gledao sam HRT-ovu Americanu i u najavi jedne utakmice otvorila se klasična moralistička rasprava: vrijedi li neki igrač, kojem nisam zapamtio ime, doista 100 milijuna eura? Ne mogu vjerno prepričati tijek razgovora, no Anton Samovojska je rekao nešto u stilu kako nije normalno da itko od igrača toliko vrijedi, jer neurokirurg koji spašava živote vrijedi pet puta više od bilo kojeg igrača.

Je li svijet u kojem živimo doista izokrenut zbog toga što jedan nogometaš može „vrijediti“ više nego neurokirurg? Upravo sam na to pitanje pokušao odgovoriti prije sedam godina u tekstu koji vrijedi ponovno pročitati. Povod je tada bila emisija Nedjeljom u 2, u kojoj su se Aleksandar Stanković i znanstvenik Saša Ceci pitali gotovo isto što i Samovojska: kako je moguće da jedan nogometaš vrijedi više od neurokirurga s Rebra?

Pročitajte tekst ako želite vidjeti kako je to ne samo moguće, već i sasvim normalno i logično. Naime, problem je što u takvim raspravama često miješamo „stvarnu“ vrijednost nečijeg rada (i to iz naše ograničene, subjektivne perspektive) s tržišnom vrijednošću toga rada. Ekonomske zakonitosti ponekad nisu intuitivne, ali to ne znači da nisu prirodne i normalne poput fizikalnih zakona. Kao što sam napisao u spomenutom tekstu:

Može nam se ne sviđati činjenica što ćemo zbog gravitacije pasti na pod ako se spotaknemo, no sigurno nećemo govoriti kako je zbog zakona gravitacije nešto pogrešno sa svijetom.

U zadnjih desetak godina puno sam puta pisao o različitim mitovima koji cirkuliraju o hrvatskom gospodarstvu. Hrvatsko gospodarstvo se mijenja, ali to uglavnom prolazi nezamijećeno odnosno ispod radara javnosti. Bilo mi je stoga zanimljivo pročitati tekst o Empwr, kompaniji iz Nove Gradiške, koja je izrasla u jednog od najperspektivnijih hrvatskih izvoznika. Kompanija proizvodi energetske, proteinske i čokoladne pločice za različite naručitelje i brendove, a lani je ostvarila čak 227 milijuna eura prihoda od izvoza.

Da stavimo taj broj u kontekst: Kraš, najpoznatiji domaći konditor za kojega su svi čuli, je u 2025. imao ukupne prihode od prodaje u iznosu od 194 milijuna eura. Empwr, javnosti slabo poznata kompanija koja ima tvornicu u Slavoniji s 500-tinjak zaposlenih, je u 2025. izvezla više proteinskih pločica nego što su ukupni prihodi Kraša. O profitabilnosti da ne govorimo: Kraš je prošle godine ostvario tek nešto iznad 6 milijuna eura neto dobiti, a Empwr preko 37 milijuna eura.

Priča o današnjem Empwru počela je još u vrijeme Atlantic grupe. Atlantic je 2005. preuzeo njemački Multipower, proizvođača sportske prehrane, a proizvodnja proteinskih pločica u novoj tvornici u Novoj Gradiški pokrenuta je 2015. No dvije godine kasnije Atlantic je odlučio promijeniti smjer i prodati taj dio poslovanja. Tvornica u Novoj Gradiški, zajedno s proizvodnim pogonom u Njemačkoj, završila je u rukama belgijske korporacije Aminolabs.

Belgijski vlasnici nisu se zaustavili samo na preuzimanju postojećeg pogona. Već 2018. proširili su kapacitete u Novoj Gradiški, a novi investicijski ciklus uslijedio je 2023. godine. To je rezultiralo značajnim povećanjem prihoda: Empwru su prihodi u zadnjih pet godina porasli s ispod 76 milijuna eura, koliko je ostvareno 2021., na preko 231 milijun eura u 2025. Neto dobit se također više nego utrostručila u istom razdoblju: s ispod 12 milijuna eura u 2021., na preko 37 milijuna eura.

Uspjeh ovog iznimno produktivnog industrijskog izvoznika prelio se i na plaće zaposlenih. Prema javno dostupnim podacima, prosječna mjesečna bruto plaća u Empwru porasla je za više od 65 posto u dvije godine: s 1.377 eura u 2023., na 2.277 eura u 2025.

Prije dva tjedna pisao sam o cijenama goriva te pokazao kako je Hrvatska u tom trenutku imala 7. najnižu cijenu goriva u EU. Danas to više nije slučaj odnosno sada smo se primaknuli sredini ljestvice.

Glavni razlog je taj što Vlada RH određuje cijene na dvotjednoj razini. To ide u korist potrošačima kada globalne cijene nafte rastu, no kada svjetske cijene naglo padnu, kao što je to bio slučaj zadnjih nekoliko tjedana, onda treba čekati da se benefiti u potpunosti preliju do potrošača. Pretpostavljam da ćemo se sljedeći tjedan naći u gornjoj polovici ljestvice poretka EU zemalja, jer najavljeno pojeftinjenje cijena goriva u Hrvatskoj vrijedit će tek od utorka.

Zgodno je pogledati i koliko su današnje cijene više od onih koje su bile neposredno prije rata u Iranu. Dizel je u Hrvatskoj danas skuplji 14%, čime spadamo u top 10 EU zemalja s najvišim porastom cijene u odnosu na one od prije četiri mjeseca.

Za očekivati je da će se u naredna 2 do 4 tjedna gornji stupci i točke ipak u potpunosti istopiti. Naime, svjetske cijene sirove nafte vratile su se na predratne razine, i ako ostanu na ovim razinama, cijene na benzinskim crpkama također će se vratiti „na normalu“.

Za kraj priče o cijenama i usporedbi s EU zemljama, skrećem pozornost na ovu odličnu analizu Velimira Šonje objavljenu početkom tjedna. Naime, opća razina cijena za potrošnju kućanstava u Hrvatskoj je u 2025. iznosila 76% europskog prosjeka. Međutim, kada pogledamo samo cijene hrane i bezalkoholnih pića, Hrvatska se nalazi na 106% europskog prosjeka, odnosno cijene hrane i pića u Hrvatskoj su 6% iznad europskog prosjeka.

No i unutar kategorije Hrane vidimo velike razlike. Tako su u Hrvatskoj cijene bezalkoholnih pića više za čak 34 posto u odnosu na EU prosjek, cijene slatkiša za 26 posto, riba i plodova mora za 10 posto, kruha za 6 posto itd. S druge strane, povrće je u Hrvatskoj za 7 posto jeftinije od europskog prosjeka, meso za 9 posto, a voće za 14 posto.

Za više detalja, objašnjenja i hipoteza zašto je tome tako, pročitajte spomenuti Velimirov tekst.

I to je to za ovaj tjedan. Lajkajte i šerajte Makro pogled ako Vam je bilo zanimljivo. Do sljedećeg puta, pozdrav!