Ajmo o... znatiželji

Karolina Šober za GoodCamp

Znatiželja je tvoja supermoć.

Što je to što već imamo u svojoj mentalnoj garaži, lako je za održavanje, i uspješno popravlja probleme u gotovo svakoj dimenziji života? Znatiželja nije samo osobina. Ona je sastavni dio naše psihe, esencija homo sapiensa i gorivo koje nas je dovelo do ove točke evolucije.

Kad bolje razmislim, iza svih mojih najvećih priča, avantura i životnih pothvata stoji upravo znatiželja. Od poslovnih skokova, do hrabrih iskoraka iz zone komfora, pa sve do kopanja po vlastitoj psihi. Znatiželjom sam pobjeđivala strahove i sumnje, a svi najvažniji potezi u mom životu bili su obilježeni upravo time: strah je bio prisutan, ali znatiželja je uvijek bila malo jača. Dokle god je ljubav prema saznanju i novom iskustvu veća od straha koji prati nepoznato, život nam je zagarantirano šarolik, ne nužno uvijek ugodan, ali definitivno zanimljiv!

Osoba koja je znatiželjna drugima se čini zanimljivom i sebi svijet čini zanimljivijim.

Zašto je važno željeti znati?
Bilo da govorimo o životu, poslu, drugima ili o sebi samima, znatiželja je uvijek podloga za rast. Kad smo znatiželjni, okrećemo se razumijevanju situacije, drugih i sebe. Sve dok se znatiželjno pitamo, ne osuđujemo. Sve dok pokušavamo razumjeti i saznati ne možemo istovremeno biti osuđujući i rezolutni, tvrdoglavi i opsesivni. Znatiželja nas štiti od mentaliteta žrtve, jer on dolazi iz stava "tako je kako je”, dok znatiželja pita: "Zašto je tako i može li biti drugačije?"

Kako znatiželja utječe na naš život?

Znatiželja povećava kvalitetu života jer preispituje status quo, donosi inovativna rješenja za stare probleme, stvara prostor između trenutka samoanalize i samokritike jer daje šansu da se promatramo s više suosjećanja. Znatiželja spašava odnose i regulira emocije jer nas tjera da razumijemo, a ne da stvar shvaćamo osobno. Izvor je sjajnih razgovora i dubokih veza, kako prijateljskih, romantičnih, tako i poslovnih. A najbolja stvar u svemu je što se znatiželja može i trenirati.

Sve može ući u automatizam, pa i znatiželja. A dok ne postane refleks, treba je malo vježbati. Najjednostavnije je u bilo kojem trenutku praznine pitati se: "Zašto je to baš tako?"

Znatiželjnoj osobi nikada nije dosadno, jer u najgorem slučaju znatiželjna osoba zapitat će se: i "Zašto sad osjećam dosadu?"

Par stvari za imati na umu

Što su bolja pitanja, to je bolja priča i kvalitetom pitanja upravljamo kvalitetom narativa.

"Kako bih ovo mogla poboljšati?"
"Što ovu osobu čini tako karizmatičnom?"
"Gdje žive mali golubi?"
"Koliko je ljudi bilo uključeno u izradu kompjutera na kojem ovo pišem?”

Promatrajmo kako se mijenja razgovor kada umjesto uobičajenog "Kako si?”, pitamo "Koji su ti bili najdraži trenuci prošlog vikenda?"

Ili kad smo malodušni, umjesto "A zašto ja..." pitajmo se "Što sad mogu učiniti?" ili "Koja nova osobina bi mi najviše poboljšala kvalitetu života ove godine?"

Neću reći da je znatiželja uvijek izvor ugodnih ishoda, ali je garantirano uvijek početak neke dobre priče. I nije li baš u tome ljepota? Kako je fantastično da postoji još toliko toga što nas čeka s druge strane znatiželje.

Now go, be curious!