Majestic-12

Prethodni odjeljci obradili su detalje o svjesnosti i uključenosti američke vlade u fenomen NLO-a, uključujući posjedovanje izvanzemaljske tehnologije i tijela barem od kraja Drugog svjetskog rata. Odjeljci o podzemnim bazama i otmicama od strane izvanzemaljaca iznose tvrdnje koje idu još dalje: da na nekoj razini određeni dijelovi vlade surađuju s izvanzemaljskim vrstama te da su izvanzemaljci provodili program nadzora, infiltracije i utjecaja ili kontrole vlada. To su činili koristeći otete osobe kao monitore nalik Mandžurijskom kandidatu1 (npr. u JPL-u), kao i izravnom infiltracijom svojih agenata u svim relevantnim područjima, uključujući i kao šefove država. Ova serija dodatno će se baviti tim područjima, fokusirajući se na povijest vladinog znanja o toj temi i suradnje s neljudskom inteligencijom.

P: (L) Što, točno, američka vlada zna o izvanzemaljcima?

O: Da postoje.

Prema kanadskom vladinom znanstveniku Wilbertu Smithu, američki obrambeni znanstvenik dr. Robert Sarbacher rekao mu je 1950. da su činjenice u knjizi Franka Scullyja „u velikoj mjeri točne“. U svojim bilješkama razgovora, Smith zapisuje da je pitao: „Znači, leteći tanjuri postoje?“, na što je Sarbacher odgovorio: „Da, postoje. […] Sve što znamo jest da ih nismo mi napravili i prilično je sigurno da ne potječu sa Zemlje.“

Godine 1998., Oscar Wayne Wolff (poznat kao „Agent Kewper/Stein“) rekao je Lindi Moulton Howe nešto slično. Prema njemu, krajem 1950-ih njegov CIA nadređeni pitao je Langley odakle dolaze Sivi, a oni su „rekli da nemaju saznanja o stvarnom podrijetlu. [On] je obaviješten da postoje ogromne razlike. Sivi koje su zarobili u nesrećama telepatski su davali brojne različite priče o tome odakle dolaze. Dakle, CIA zapravo nije znala odakle Sivi dolaze, ali su mislili da je to izvan našeg Sunčevog sustava.“ Dodao je da je na jednom sastanku s Eisenhowerom predsjednik rekao: „Ne možemo nastaviti na isti način kao dosad. Ne postižemo ništa. Ne znamo ništa više nego što smo znali krajem 1940-ih i trebaju nam novi ljudi.“ Čini se da se to nije mnogo promijenilo u desetljećima koja su uslijedila.

O: Sve veće vojne vježbe popraćene su NLO-ima.

U svom svjedočenju pred Kongresom 2023., bivši pilot američke mornarice F/A-18 Ryan Graves izjavio je pod prisegom:

Prošlo je više od desetljeća otkako je moja eskadrila počela redovito opažati napredne UAP-ove koji izvode složene manevre [...] Dok se ovdje okupljamo, UAP-ovi su u našem zračnom prostoru, ali se o njima generalno ne izvještava. Ta opažanja nisu rijetka niti izolirana; ona su rutinska. Vojne posade i komercijalni piloti, obučeni promatrači čiji životi ovise o točnoj identifikaciji, često svjedoče tim fenomenima.

S vremenom su opažanja UAP-ova postala javna tajna među našim posadama. Bila su uobičajena pojava, viđena od većine mojih kolega na radaru i povremeno iz blizine. Opažanja su bila toliko česta da su postala dio svakodnevnih brifinga.

Početkom 2000-ih, bivši kontraadmiral ruske mornarice slično je rekao rock glazbeniku Billyju Corganu:

„To je toliko uobičajeno, naši susreti s tehnologijom koja nije s ovog svijeta ili što god.“ Kaže: „Moramo imati kodove i takve stvari, inače ćemo se međusobno raznijeti.“ Kaže: „To je toliko normalno da uopće nije velika stvar.“

P: Ima li bilo kakve veze ova povećana aktivnost [vojnih] zrakoplova s povećanom svjesnošću i aktivnostima izvanzemaljaca na i oko našeg planeta?

O: Kao i uvijek. No, ta je svjesnost podijeljena i fragmentirana/klasificirana.

To ilustriraju gore navedeni citati. Sarbacher je također rekao Smithu da je program NLO-a u SAD-u bio klasificiran na razinama višim od tehnologije nuklearnog oružja već 1950. Zapovjednik Will Miller (povezan s bilješkama Wilson-Davis) rekao je Joeu Murgiji:

moj bivši kontakt iz NSA-e2 […] rekao je da je unutar NSA-e postojao dokument poznat samo kao „dokument“ i da se odnosio na NLO-e i izvanzemaljsku inteligenciju. Bio je toliko strogo povjerljiv da su ga mogli vidjeti samo sam direktor i možda još jedna ili dvije osobe. Njegovo postojanje bilo je široko poznato, ali opet, informacije su bile izuzetno strogo čuvane.

U svom predgovoru knjizi Strantona Friedmana o MJ-12, Whitley Strieber opisuje kako je NLO grupa CAUS3 (Građani protiv tajnosti o NLO-ima) krajem 1970-ih tužila CIA i NSA zbog odbijanja deklasifikacije NLO dokumenata. NSA je odbila podijeliti sporne dokumente – čak i s predsjedavajućim sucem – te je sastavila izjavu pod prisegom kojom opravdava svoju odluku. Sama ta izjava bila je klasificirana iznad razine Top Secret. Sudac je mogao pročitati izjavu nakon što je dobio odgovarajuću sigurnosnu dozvolu. Nakon toga, „sudac se složio da nitko ne bi smio čitati dokumente – čak ni on sam!“ Stoga su informacije ograničene prema principu onih koji trebaju znati unutar različitih programa i odjeljaka. Na temelju više izvještaja i svjedočenja, hipotetska struktura takve tajnosti izgleda otprilike ovako.

Prva skupina sastoji se od nižerangiranog vojnog osoblja poput pilota, radarskih operatera ili zemaljskih posada koji susreću NLO-e kao dio svojih dužnosti. Mogu svjedočiti upadu iznad svog silosa s interkontinentalnim balističkim projektilima ili tijekom vježbe, bilo vizualno ili putem senzora. Te osobe nemaju odobrenje za pristup podacima o NLO-ima, a ako budu ispitane, često im se kaže da „nisu ništa vidjele“ ili da o tome ne govore nikome. Ova se uputa često prati prijetnjama i/ili sporazumom o povjerljivosti. To je vjerojatno brojčano najveća skupina, iako je njihovo službeno znanje ograničeno samo na osobno iskustvo.

Sljedeća skupina može imati sigurnosne dozvole razine Povjerljivo ili Tajno i posjedovati osnovno znanje prema načelu onih koji trebaju znati4. To može uključivati, primjerice, mlađe časnike, obavještajne analitičare ili ugovorne suradnike koji sudjeluju u osnovnom prikupljanju podataka i prosljeđivanju tih podataka kroz odgovarajuće kanale. Oni znaju da su NLO-i stvarni i poznaju protokole za izdvajanje podataka, ali im se ne pružaju dodatne informacije.

Srednjerangirani stručnjaci poput određenih znanstvenika, inženjera ili analitičara unutar obrambenih ugovornih tvrtki kao što su Lockheed Martin ili Northrop Grumman, s fragmentiranim sigurnosnim dozvolama (TS/SCI5 – Strogo povjerljivo, Osjetljive podijeljene informacije), mogu biti zaduženi za proučavanje materijala ili uzoraka podataka poput egzotičnih legura ili metamaterijala. Međutim, može im se reći samo da je materijal „stranog“ podrijetla – možda ruskog ili kineskog.

Voditelji programa i nadzornici SAP-ova6 i CAP-ova7 (programa posebnog i kontroliranog pristupa unutar obrambene i obavještajne zajednice) imaju širi pristup. Ova skupina uključuje visokorangirane vojne časnike i civilne dužnosnike. Međutim, njihovo je znanje i dalje ograničeno samo na one SAP odjeljke u koje su „upućeni“. To može uključivati agregaciju podataka, procjene prijetnji, biološke analize i specifične aspekte programa pronalaska olupina i obrnutog inženjeringa. Pristup je ograničen na određene pojedince na „bigot“ listi8. Neki visokorangirani izvršitelji takvih programa mogu imati šire znanje koje obuhvaća više SAP-ova i CAP-ova.

Temeljno vodstvo različitih WUSAP-ova9 (izuzeti tajni programi s posebnom dozvolom pristupa, čiji se detalji skrivaju od zakonodavne vlasti) može imati integriraniji, ali selektivan pregled teme. To uključuje admirale, visoke civilne dužnosnike Ministarstva obrane i odabrane direktore obavještajnih službi (npr. čelnike CIA-ine Uprave za znanost i tehnologiju). Čak i ovdje, gdje međusektorske informacije mogu biti opsežne (znanje o globalnim naporima pronalaska, aktualnim procjenama prijetnji, tehnološkom napretku i integraciji), „bigot“ liste strogo su kontrolirane.

Oni s najopsežnijim, holističkim znanjem – ako takva skupina uopće postoji – činili bi samo mali krug odabranih pojedinaca unutar ili izvan vlade. James Fox je, primjerice, rekao da možda samo 20 ljudi globalno ima „širu sliku“.

P: (Joe) Uz sva negiranja vlade koja tvrdi da se ovdje ništa ne događa, znaju li oni zapravo u potpunosti što se događa?

O: Ne.

P: […] (L) Oni znaju što rade i znaju da izvanzemaljci nešto rade, ali zapravo u potpunosti ne znaju što izvanzemaljci rade. (Andromeda) Koji je njihov plan. […]

O: Da. […]

P: (L) Dakle, ljudi poput glasnogovornika Pentagona, na toj razini vlasti, javne vladine figure... Da li su znali za tu izvanzemaljsku prisutnost?

O: Da.

Drugim riječima, barem neki javno izloženi vladini dužnosnici znaju za stvarnost NLO-a i izvanzemaljaca, ali ne znaju mnogo. Iako određeni dijelovi vlade mogu imati znatno više podataka od opće javnosti kako bi mogli razvijati teorije, u velikoj su mjeri u mraku u pogledu podrijetla i namjere zbog prirode i izvora tih dokaza – te nemogućnosti njihove verifikacije. U tom smislu, trenutačni standardni odgovor Ministarstva obrane da „AARO [službeni vladin ured za NLO-e] nije otkrio nikakve dokaze o izvanzemaljskim bićima, aktivnosti ili tehnologiji“ može tehnički biti točan – pri čemu je ključna riječ „izvanzemaljski“. Kako je David Grusch rekao:

Svakako postoji hipoteza o izvanzemaljcima i oni bi mogli dolaziti s nekog mjesta izvan Zemlje. No ja obično ne idem u tom smjeru jer nisam vidio takve podatke i nisam upoznat s teorijama visoke razine pouzdanosti koje je imala vlada SAD-a.

Međutim, to ne znači da neki pojedinci unutar tih programa – ili u njihovoj blizini – nemaju potpunije razumijevanje, čak i ako su njihove teorije samo „visoke razine pouzdanosti“.

P: (L) [DeSouza] spominje skupinu koja je iznad svih vlada, i nije jedini koji to spominje. Neki su ljudi napisali cijele knjige o, znate, tajnoj vladi i slično, te da su oni poput članova „krvne loze“. Jesu li ti pojedinci u toj takozvanoj tajnoj vladi svjesni pune prirode fenomena i što to znači za budućnost Zemlje, čovječanstva pa čak i njih samih?

O: Svjesni su prirode, ali vjeruju da je mogu kontrolirati. Željno razmišljanje dominira na svim razinama OPS hijerarhije.

P: (L) I postoje, pretpostavljam, obitelji koje imaju krvne veze izvan planeta s 4D OPS, je li to točno?

O: Da.

Podsjetimo da su Kasiopejci povezali „tajnu vladu“ s onim ljudskim agentima programiranima da rade za podzemnu operaciju kojom upravljaju izvanzemaljci, rekavši: „Tajna vlada je do određene mjere svjesna, ali nema kontrolu nad operacijom [otmica/programiranja/zamjene].“

Krajem 1980-ih i 1990-ih, nekoliko istraživača NLO-a publiciralo je navodno povjerljive dokumente povezane s kontrolnom skupinom za NLO-e osnovanom 1947. pod nazivom Majestic-12 ili MJ-1210. Televizijski producent Jaime Shandera primio je anonimnu omotnicu u prosincu 1984. s poštanskim žigom iz Albuquerquea, Novi Meksiko. Sadržavala je nerazvijeni film s fotografijama memoranduma od 24. rujna 1947. predsjednika Harryja S. Trumana upućenog ministru obrane Jamesu Forrestalu kojim se odobrava osnivanje skupine, kao i dokument za brifing od 18. studenog 1952. za izabranog predsjednika Dwighta D. Eisenhowera. Shandera je sljedeće godine otkrio treći dokument (Cutler-Twining memorandum), očito namjerno pogrešno arhiviran u Nacionalnom arhivu SAD-a. Autor William Moore prvi je javno predstavio dokumente na konferenciji za tisak 1987., a samo nekoliko dana kasnije i britanski ufolog Timothy Good, koji je neovisno primio Truman-Forrestal memorandum i Eisenhowerov brifing u ožujku iste godine od anonimnog izvora povezanog s američkom obavještajnom zajednicom.

Tehnički, prvi dokument koji se odnosi na MJ-12 pojavio se 1981.: brifing dokument Projecta Aquarius11. Moore ga je navodno primio od anonimnog izvora, za kojeg se široko vjeruje da je bio agent AFOSI-ja12, Richard Doty. Peti dokument, navodni CIA-in memorandum iz 1980-ih s više referenci na MJ, također je kružio u to vrijeme, ali je manje poznat. (Oba će biti obrađena kasnije u ovoj seriji.) „Priručnik za specijalne operacije“13 pojavio se u ožujku 1994. nakon što je Don Berliner primio anonimni paket s poštanskim žigom iz Quillin’s Drug Store u La Crosseu, Wisconsin. Slično prethodnim dokumentima, fotografije SOM1-01 bile su na nerazvijenom filmu. Berliner je dokument podijelio s Friedmanom u prosincu iste godine, nakon čega su detalji ubrzo objavljeni.

Počevši krajem 1992., Timothy S. Cooper (čiji je otac ranije spomenut u vezi slijetanja u White Sandsu) počeo je primati veliku zbirku dokumenata iz više izvora – koja je na kraju brojala tisuće stranica. Stizali su anonimno u njegov poštanski sandučić ili putem osobnih kontakata, uključujući umirovljenog agenta kontraobavještajne službe američke vojske pod pseudonimom „Thomas Cantwheel“ (1993.–1996.), njegovu kćer „Salinu“ (lipanj 1996.) i anonimne insajdere označene kao S-1, S-2 i S-3 (svi 1999.). Dokumenti su uključivali navodne povjerljive memorandume, izvješća, obavještajne procjene i priručnike, uključujući godišnje izvješće MJ-12 iz 1952., obavještajnu procjenu Jedinice za međuplanetarne fenomene od 22. srpnja 1947. te “Spaljeni dopis“ (9 stranica) koji se čini povezan s atentatom na JFK-a. Cooper je u početku materijale privatno podijelio s ufolozima poput Friedmana, koji je neke od njih analizirao u svojoj knjizi iz 1996. Top Secret/Majic. Mnogi su dokumenti kasnije objavljeni u cijelosti od strane Roberta i Ryana Wooda (dostupni na njihovoj web stranici).

P: (L) Jesu li dokumenti Majestic-12…

O: Djelomično činjenični.

Do vremena ove sesije, samo je prvih pet dokumenata bilo javno dostupno, iako je Cooper već primio nekoliko novih od Cantwheela. Od 1990-ih pa donedavno, čak je i većina istraživača NLO-a odbacivala dokumente kao vješte krivotvorine – uz iznimku Friedmana, Woodovih i nekolicine drugih.

Međutim, posljednjih godina se čini da se to mišljenje mijenja, s novim analizama istraživača poput Geoffreyja Cruickshanka, Richarda Geldreicha i drugih. Nedavno deklasificirani – i naizgled nepovezani – dokumenti potvrdili su neke opskurne detalje pronađene u njima.

Drugim riječima, MJ-12 dokumenti sadrže informacije koje su u vrijeme njihove objave još uvijek bile visoko povjerljive (ili izuzetno opskurne). Ako su dokumenti krivotvoreni, to su učinile osobe s pristupom širokom rasponu povjerljivih materijala, uz velik trud da budu povijesno točni i izdrže test vremena. Kako Geldreich piše: „Tko god je sastavio ove dokumente imao je nevjerojatnu razinu opskurnog znanja iz 1947. Kada su objavljeni javnosti (‘80.–’90.), mikrofilm još nije bio pretraživ niti digitaliziran.“

Na primjer, jedan od Cooperovih dokumenata je pismo JFK-a kojim traži od direktora CIA-e Dullesa potpuni brifing o operacijama MJ-12, datirano 28. lipnja 1961. Dullesov nedavno deklasificirani kalendar pokazuje dva sastanka s JFK-om toga dana (jedini takav slučaj od kraja 1959. do siječnja 1962.). (Vidi također ovdje, ovdje, ovdje.) Ostali slični detalji navedeni su u nastavku.

P: (L) Jesu li bili montirani?

O: Blizu.

Friedman i Woodovi uvjereni su da su originalni MJ-12 dokumenti autentični, tj. napisani i tipkani krajem 1940-ih i početkom 1950-ih. Ako su „krivotvoreni“, vjerojatno je to bilo tada učinjeno. Gornji opis bolje odgovara Project Aquarius teleksu14 i nekim Cooperovim dokumentima. Prema Richardu Hallu, Moore mu je 1983. rekao da je napravio „izreži i zaljepi posao“, a zatim „ponovno pretipkao“ dokument. Slično tome, Cantwheel je u svom posljednjem pismu Cooperu (datiranom 22. veljače 1996.), u kojem je objavio da umire od raka, napisao:

Moram pretpostaviti da ste ih [dokumente] do sada dali na provjeru takozvanim ‘stručnjacima’ i utvrdili da su neki očite krivotvorine. Žao mi je zbog toga. Ostali su kopije i Xeroxi15 originala. Oni dolaze iz mojih osobnih arhiva. […] bilo je potrebno konstruirati ih na način koji vas štiti od kaznenog progona. No, uvjeravam vas da su imena, datumi i mjesta valjani.

Friedman je identificirao najmanje tri takve „konstrukcije“. Dotični dokumenti kopirani su iz drugih materijala koji nisu imali veze s MJ-12. Na primjer, pismo navodno od generala Marshalla Humelsineu zapravo je „prepisana i blago preformulirana verzija dobro poznatog pisma Marshalla republikanskom predsjedničkom kandidatu Thomasu Deweyju.“ A memorandum Hillenkoetter iz 1948. „bio je zapravo izmijenjena verzija memoranduma koji bi bio poslan predsjedniku Rooseveltu tijekom Drugog svjetskog rata.“ Tri originala pronašao je u bestseleru iz 1957. (Wedemeyer Reports generala Alberta Wedemeyera).

P: (L) Tko je to učinio i zašto?

O: Kako bi se procurile informacije i dezinformacije. Mnogi su bili uključeni. ONI16 i CIA.

Činjenične informacije u dokumentima sugeriraju dvije široke mogućnosti: barem neki dokumenti su autentični ili su bili dio šire kontraobavještajne operacije. Jacques Vallee zastupao je ovo drugo stajalište, pišući u 6. svesku svojih dnevnika Forbidden Science:

Daljnje istraživanje razjasnilo je prirodu većine, ako ne i svih, MJ-12 dokumenata. Procurjeli dokumenti nikada nisu bili podvala; bili su službeni dokumenti aktivnih mjera koje je proizveo šef CIA-ine kontraobavještajne službe J. J. Angleton 1960-ih kako bi pratio tok ukradenih povjerljivih dokumenata američke vlade kroz sovjetsku špijunažu. […] Rečeno mi je da je „curenje“ lažnih MJ-12 dokumenata kroz poznate ufologe možda bio neuspješan, loše osmišljen pokušaj Ministarstva obrane.

Prema Grantu Cameronu i T. Scottu Crainu:

Cameronu je rečeno [od izvora unutar takozvanog „Aviaryja“17, možda Valleeovog izvora za gore navedeno] da je [admiral Edward A.] Burkhalter zapravo bio čovjek koji je poslao MJ-12 dokumente Jamieju Shanderi. Dokumenti, stvoreni kako bi uhvatili sovjetske špijune, izvučeni su iz arhiva direktora CIA-ine kontraobavještajne službe Jamesa Angletona i objavljeni kao potez razotkrivanja.

Međutim, kako Blocked Epistemology tvrdi:

Svakako ostaje mogućnost da je Majestic objavljivanje dezinformacija. Čak i ako jest, odbaciti ga na toj osnovi bilo bi površno. Postoje različite vrste dezinformacija. Dezinformacija može biti podvala nalik studentskoj šali. Može biti i varka obavještajnih službi kako bi protivnika navela da vjeruje u nešto suprotno stvarnosti, primjerice kako bi se skrenula pažnja s naprednog, ali konvencionalnog oružanog programa. Dezinformacija također može odražavati stvarnost, ali onečišćenu netočnim informacijama ili s namjerno kompromitiranim podrijetlom kako bi se obeshrabrilo ili diskreditiralo ozbiljno istraživanje. Drugim riječima, ako je vaš posao prikriti stvarni program tako da, primjerice, sve autentične zapise prepišete ljubičastom bojicom i predstavite ih kao službene dokumente potencijalnom istražitelju, to može uspješno obeshrabriti formalnu istragu, ali s druge strane primatelj mora postaviti pitanje: što se zapravo skriva tim naporom? Drugim riječima, koliko to može odstupati od stvarnosti, a da i dalje bude korisno kao sredstvo zamućivanja pažnje?

Postoji određena potpora za Angletonovu povezanost koju spominju Vallee i Cameron. Osim što se njegov potpis pojavljuje na nekim dokumentima, velika većina njih datirana je između 1947. i 1963. Angleton je radio u CIA-i od 1947. do 1975. (i bio je njezin prvi šef kontraobavještajnog odjela od 1954.). Na primjer, „spaljeni dopis“ ima rukom napisanu napomenu: „NE UKLANJATI IZ SEFA – Inventar JJA18.“ Cruickshank tvrdi da je izvor ovog dokumenta (S-1) bio Newton „Scotty“ Miler (1926.–2007.), zamjenik šefa posebnih istraga u okviru Angletonove jedinice i „čovjek zadužen za ubacivanje njegovih dokumenata u CIA-in incinerator radi uništenja.“ Cruickshank također napominje da se „MJ“ čini kao CIA-in „digraf“19:

Ostali digrafi poznatih CIA-inih projekata uključuju „MK“ (MK-ULTRA, MK-NAOMI) i „MH“ (MH-CHAOS). U svojoj knjizi iz 2014. The Good Spy: The Life and Death of Robert Ames, autor Kai Bird navodi na stranici 95 da se MJ odjeljak odnosio na „Palestinu“. […] dosjei o atentatu na JFK-a iz 2025. objavili su potpuno, necenzurirano svjedočenje […] Angletona. U svom svjedočenju, Angleton je otkrio da je bio ne samo zadužen za „izraelski odjel“ CIA-e, nego i da je izravno sudjelovao u pregovorima 1947.–1948. oko stvaranja te države iz britanskog Mandatnog područja Palestine.

Nakon Cantwheelove navodne smrti 1996., Cooper je počeo primati dokumente od izvora koji je tvrdio da je njegova kći „Salina“, koja je također tvrdila da ima dugu karijeru u CIA-inoj kontraobavještajnoj službi i povezanost s Angletonom. Na temelju podudarnosti u opisima njihovih karijera, Cruickshank smatra da je Cantwheel bio CIA-in operativac Boris Tarasoff, a Salina je bila Ann Goodpasture, koja je radila pod Angletonom od 1954. do 1973. i s Tarasoffom u CIA-inoj postaji u Mexico Cityju od 1962. do 1964. Goodpasture je rođena u Celini, Tennessee. (Međutim, Tarasoff je umro u studenom 1995., dok je Cantwheel navodno poslao Cooperu još najmanje dva dokumenta nakon toga, u siječnju i veljači 1996.)

P: (L) U redu, imam popis imena i želim odgovor da ili ne o tome jesu li ti pojedinci – jer vjerujem da je većina njih sada već preminula [posljednji od njih, Jerome Hunsaker, umro je samo tri mjeseca prije nego što je dokument procurio 1984.] […] – bili uključeni u prikrivanje aktivnosti i fenomena NLO-a u SAD-u.

• [Admiral] Roscoe Hillenkoetter (O: Da)

• Dr. Vannevar Bush (O: Da)

• Tajnik James Forrestal (O: Da)

• General Nathan Twining (O: Da)

• General Hoyt F. Vandenberg (O: Da)

• Dr. Detlev Bronk (O: Da)

• [Gospodin] Jerome Hunsaker (O: Da)

• [Admiral] Sidney Souers (O: Da)

• [Dr.] Donald Menzel (O: Da)

• [General] Robert Montague (O: Da)

• Dr. Lloyd B. Berkner (O: Da)

• [12. član, Gordon Gray, nije spomenut. Nije spomenut ni Forrestalov nasljednik, general Walter Bedell Smith.]

Prema dokumentu iz brifinga za Eisenhowera, ti su muškarci bili osnivački članovi MJ-12 nakon njegova osnutka 24. rujna 1947. Taj je datum bio Bushov jedini zabilježeni sastanak s Trumanom između svibnja i prosinca te godine, a bio je u pratnji Forrestala. Prema dokumentu SOM1-01:

Operacija Majestic–12 uspostavljena je posebnom tajnom predsjedničkom naredbom 24. rujna 1947. na preporuku ministra obrane Jamesa V. Forrestala i dr. Vannevara Busha, predsjednika Zajedničkog odbora za istraživanje i razvoj. Operacije se provode u okviru strogo povjerljive istraživačko-razvojne obavještajne skupine, koja odgovara isključivo predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država.

Zajedno, tih 12 predstavljalo je američku vojsku, obavještajnu i znanstvenu zajednicu, s šest civilnih i šest vojnih osoba (po dvoje iz svake grane). Uključivali su prva četiri direktora Središnje obavještajne službe: Souersa, Vandenberga, Hillenkoetera i Smitha. Smith je zamijenio Forrestala u MJ-12 nakon što je njegovo mjesto ostalo prazno nakon njegova navodnog „samoubojstva” 1949. Datum 1. kolovoza 1950., navodni datum zamjene, bio je jedini put da se Smith sastao s Trumanom prije studenoga 1950. Souers, Hillenkoetter, Menzel, Hunsaker, Forrestal, Bush i Berkner svi su imali veze s mornaričkom obavještajnom službom. (Većina ovih i sljedećih detalja potječe iz knjige Stanton Friedmana iz 1996. Top Secret/Majic.)

Svi znanstvenici u skupini su imali visoke sigurnosne dozvole: Berkner (fizičar; AEC20/CIA); Bronk (biofizičar; AEC – za svoju je dozvolu podnio zahtjev tog dana kada je objavljeno prikupljanje u Roswellu); Bush (inženjer; AEC); Hunsaker (aeronautički inženjer; zrakoplovstvo/obrana); Menzel (astronom; CIA/NSA). Bush je u to vrijeme imao bliske veze s nizom važnih organizacija, uključujući: kao ključna figura u osnivanju AEC-a (Atomic Energy Commission, osnovane 1946. radi nadzora razvoja nuklearne energije/oružja) i RAND Corporation21 (osnovane 1948. kao neprofitni think tank22 za politike/analize Zrakoplovstva i vojske); te kao glavni administrator Manhattan Projecta, predsjednik JRDB-a23 (Joint Research and Development Board, 1946.–1947.; koordinirao vojna istraživanja i razvoj između Ratnog i Mornaričkog ministarstva) i NACA-e24 (National Advisory Committee for Aeronautics, 1915.–1958.; prethodnica NASA-e, usmjerena na aeronautička istraživanja). Također je bio pionir stroge kompartmentalizacije povjerljivih informacija među znanstvenicima koji su radili na posebnim projektima.

Twining, Vandenberg, Hunsaker i Bronk svi su služili u NACA-i. Berkner i Bronk služili su pod Bushom u JRDB-u ili njegovu prethodniku, OSRD-u25. (Bush je također vodio nasljednika JRDB-a, RDB26, osnovan 30. rujna 1947., tjedan dana nakon MJ-12.) Dan prije nego što je MJ-12 formiran, Twining – šef Zapovjedništva za logistiku i opremanje Ratnog zrakoplovstva u Wright Fieldu – poslao je svoj poznati memorandum brigadnom generalu Schulgenu (klasificiran kao “Povjerljivo”, što znači da nije mogao sadržavati nikakve informacije razine “Strogo povjerljivo”) preporučujući da Zračne snage vojske pošalju sve relevantne podatke o NLO-ima gore navedenim skupinama koje su povezane s Bushom.

Kao čelnik OSRD-a tijekom Drugog svjetskog rata, Bush je nadzirao tisuće vojnih ugovora za projekte poput atomske bombe, radara, blizinskih upaljača i detekcije podmornica. Jedan od tih ugovaratelja bila je tvrtka GSI (koja je 1951. postala Texas Instruments), čiji je jedini klijent postala 6. divizija OSRD-a. Većina znanstvenika za koje Ramseyjevi vjeruju da su činili Frank Scullyjevog „Dr. Geea”, koji je proučavao pad kod Azteca, bila je povezana s GSI-jem. To je uključivalo Cecila Greena, Patricka Haggertyja (koji je radio na laserskom navođenju i infracrvenom noćnom vidu), Johna Jonssona (tranzistori, poluvodiči), Otta Schmitta (detektori magnetskih anomalija, demagnetizacija) i Johna Tatea. Green, potpredsjednik GSI-ja, bio je Bushov kolega s MIT-a27. A Tatea je Bush regrutirao da vodi 6. diviziju, čija je misija bila podmorsko ratovanje i razvoj protupodmorničkih sposobnosti. Usput, William Shockley (već spomenut zbog svog rada na tranzistorima) bio je jedan od osnivačkih članova JRDB-a, organizacije nasljednice OSRD-a.

Bush je volio odbore od 12 članova. JRDB-ovih 12 članova sastojalo se od šest znanstvenika i šest vojnih ljudi (po dvoje iz svake grane, kao i MJ-12). Godine 1944. Bush i kemičar Manhattan Projecta James Conant predložili su komisiju za atomsku energiju od 12 članova. Trebala je uključivati pet znanstvenika, tri civila i četiri vojna čovjeka. (MJ-12 je imao pet znanstvenika, četiri civila i tri vojna člana. Iako je šest tehnički bilo vojno osoblje, samo su tri u to vrijeme služila u vojnom svojstvu: Twining, Vandenberg i Montague.) Prijedlog zakona na kraju je dospio do kongresnika Maya i senatora Johnsona (May-Johnson, M-J), ali nikada nije postao zakon. Blocked Epistemology tvrdi da je to činilo organizacijsku osnovu MJ-12.

Dodatno je vrijedno napomenuti da je Berkner kasnije služio u zloglasnom CIA-inom Robertson Panelu28 1953. Montague je bio odgovoran za White Sands poligon u Novom Meksiku i vodio je Armed Forces Special Weapons Center u bazi Sandia. Menzel (poznat po svom javnom životu kao razotkrivač NLO-a) bio je Bushov kolega od 1934. Forrestal je bio bivši ministar mornarice i tadašnji ministar obrane. Hillenkoetter je 1957. postao član upravnog odbora jedne od prvih velikih civilnih organizacija za NLO-e, NICAP-a.

Jedini drugi član koji nije spomenut ni u jednom od gore navedenih bio je Gordon Gray, najmlađi član MJ-12 sa 38 godina. Gray, koji je bio Eisenhowerov savjetnik za nacionalnu sigurnost, tijekom Trumanove administracije postao je čelnik Odbora za psihološku strategiju (PSB)29, koji je koordinirao i planirao američke psihološke operacije. (Prema dokumentima, „MAJCOM-1” je uvjerio Trumana da osnuje PSB 4. travnja 1951. Cruickshank je identificirao MAJCOM-1 kao bivšeg ministra zrakoplovstva i predsjednika National Security Resources Boarda Stuarta Symingtona.) Kasnije je bio predsjednik Odbora 5412, odgovornog za nadzor tajnih operacija za Vijeće za nacionalnu sigurnost i CIA-u. (Također je bio u odboru odgovornom za oduzimanje sigurnosne dozvole Robertu Oppenheimeru 1954., a Donald R. Burleson tvrdi da je pravi motiv za to možda bio povezan s njegovim povjerljivim radom na NLO-ima. Souers je savjetovao predsjedniku da ne vraća Oppenheimera na dužnost; Bush ga je branio. Prema Grayevu sinu, Gray je kasnijih godina žalio zbog postupanja prema Oppenheimeru.)

Prema SOM1-01, MJ-12 „smatra cijelu temu [NLO-a i izvanzemaljaca] pitanjem od najveće nacionalne sigurnosti. Iz tog je razloga sve što se odnosi na tu temu dodijeljeno najvišoj sigurnosnoj klasifikaciji.” Među ciljeve skupine navodi: pronalazak i proučavanje izvanzemaljskih materijala, uređaja, entiteta i ostataka „svim i svakim sredstvima koje se smatraju nužnima” i bilo gdje na planetu; uspostavu i upravljanje „Specijalnim timovima”, posebnim sigurnim objektima, tajnim operacijama (u suradnji s CIA-om) i „apsolutnom najvišom tajnošću” radi ostvarenja toga. Razlog za ovu razinu tajnosti „ima veze s posljedicama koje mogu nastati ne samo zbog učinka na javnost ako postojanje takvih stvari postane opće poznato, nego i zbog opasnosti da tako napredna tehnologija, kakvu je zrakoplovstvo prikupilo, padne u ruke neprijateljskih stranih sila.”

U knjizi MAJIC Eyes Only Ryan Wood navodi da su tri svjedoka službeno tvrdila da su osobno vidjela SOM1-01, uključujući mornaričkog podoficira 2. klase Dalea Baileya (u sefu admirala Fredericka H. Michaelisa 1976.) i istražitelja kojeg je Wood poznavao, a koji je pronašao njegova vlasnika u Wisconsinu i koji mu je pokazao izvornu knjižicu. Dva dodatna – i malo vjerojatna – svjedoka javno su istupila 2025.: vršitelj dužnosti direktora AARO-a30 Tim Phillips i bivši direktor Sean Kirkpatrick, koji je Douglasu Deanu Johnsonu rekao:

Prilično sam siguran da [Phillips] misli na MJ-12 dokument […] To je bilo sve što smo pronašli do trenutka kad sam otišao u mirovinu [u prosincu 2023.]. Bili su u uvezanom obliku, za držanje u ruci, kao i drugi vojni planovi iz tog vremena. […] Moja je procjena bila da je to (knjiga koju sam pregledao) bila ista kao ona koja je ranije objavljena na internetu i razotkrivena prije nekoliko godina [tj. SOM1-01]. Bilo mi je jasno da je, po načinu na koji je napisana, njezin autor bio netko tko je bio upoznat sa stilom vojnih planskih dokumenata. […] Budući da je to već bilo u svijetu, a ja to tada nisam smatrao nečim novim, nisam vidio razlog da to uključim u izvješće [1. svezak povijesnog izvješća AARO] kao nalaz.

Ni Phillips ni Kirkpatrick nisu komentirali kako je AARO to otkrio, niti gdje.

P: Želim znati tko je poslao MJ-12 dokumente Jamieju Shanderi. Tko mu je poslao te dokumente?

O: Bill Cooper.

P: (T) Tko ih je poslao Cooperu?

O: Otkrio ih je tijekom pregleda zapisa.

P: (L) […] Tvrdi li da ih je on poslao? (T) Da. (L) Kako si ti to znao, a ja nisam znala? (T) Čitao sam Cooperovu knjigu, rane Cooperove radove.

O: Cooper je bio nenamjerno sigurnosno curenje, zatim „prebjeg/izdajnik”.

P: (T) U redu, dakle to je sve otkrio dok je radio za vladu…

O: Da.

P: To je način na koji ih je iznio iz zapisa?

O: Da.

„T” se očito bio zabunio. Bill Cooper (a ne Tim Cooper), bivši mornarički podoficir prve klase, tvrdio je da je tijekom službe vidio razne povjerljive brifinge o NLO-ima i MJ-12, ali nikada nije tvrdio da je on bio izvor dokumenata MJ-12. Cooper nije javno ušao u područje NLO-a sve do 1988., četiri godine nakon curenja MJ-12. Iz mornarice je časno otpušten 1975. Ako je on bio izvor, nikada to nije priznao. Izjave koje je dao bile su proturječne. Prema Jimu Speiseru, 22. kolovoza 1988. Cooper je napisao: „Dokumenti koje su proizveli g. Moore i suradnici fotografske su kopije autentičnih dokumenata do kojih se došlo uz velik rizik.” No mjesec dana kasnije, 15. listopada, rekao je da može dokazati da su to „očite i namjerne krivotvorine.” U svojoj knjizi iz 1991. Behold a Pale Horse odbacuje Shanderu, Moorea i Friedmana kao „CIA-ine agente” i tvrdi da je „uvijek znao” da je Eisenhowerov brifing dokument bio krivotvorina. Čini se malo vjerojatnim da je Cooper imao resurse za podmetanje izvornog Cutler-Twining memoranduma u Nacionalni arhiv ili za preusmjeravanje pošte diljem svijeta. Da je to imao, to bi sugeriralo aktivne obavještajne veze oko 1984. i 1985., što proturječi gornjem opisu njega kao osobe koja predstavlja sigurnosni propusta i koja je izdajnik.

Uobičajeno uvjerenje da je izvor bio Richard Doty ili Cruickshankova identifikacija izvora kao bivšeg CIA-inog kontraobavještajca Newtona Milera djeluju uvjerljivije, iako su jednako nedokazive. Na primjer, zagonetne poruke poslane Shanderi i Mooreu, a koje su dovele do otkrića Cutler-Twining memoranduma u kutiji 189 među materijalima u Arhivu, bile su poslane s poštanskim žigom Novog Zelanda, s povratnom adresom „Box 189, Addis Ababa, Etiopija.” Miler je bio CIA-in šef stanice u Addis Abebi. (Cruickshank tvrdi da je Miler mogao saznati za Tima Coopera kroz njihovo zajedničko članstvo u Udruzi bivših obavještajnih časnika. Poput Billa Coopera, Tim Cooper je služio u mornarici od 1967. do 1974.)

P: Postoji li i dalje MJ-12?

O: U drukčijem obliku.

Redfernov izvor „John” tvrdio je da je Majestic reorganiziran 1968. ili 1969., a da su posao, podaci i dokumenti preneseni na centraliziranu lokaciju: Area 51, gdje je John djelovao kao čuvar mnogih od tih spisa. Godine 1997. Cooperov S-131 (vjerojatno Miler) rekao mu je:

MJ-12 ne postoji kao vladin obavještajni entitet. Prestao je postojati 1969. i postao privatna organizacija financirana velikim novcem i velikom znanošću. Godine 1969. predsjednik Nixon bio je upoznat od strane MJ-12 sa svim aspektima aktivnosti NLO-a i EBE32 problemom od 1947. Bojeći se mogućih curenja unutar svog NSC-a33 i savjetnika za nacionalnu sigurnost Kissingera, Nixon je odobrio Posebnu povjerljivu izvršnu naredbu koja je od američke obavještajne zajednice zahtijevala da izbriše sve reference na MJ-12 iz NLO dosjea.

Nekoliko visoko pozicioniranih pojedinaca nedavno je potvrdilo postojanje MJ-12. U odgovoru na pitanje Brycea Zabela o MJ-12 iz 2024., Luis Elizondo je rekao:

Apsolutno postoji kabala, organizirana skupina pojedinaca koji imaju sveobuhvatno razumijevanje uključenosti američke vlade u temu UAP-a koja seže desetljećima unatrag. Vrlo su utjecajni i tu informaciju ljubomorno čuvaju. U prošlosti su mogli ostvarivati izniman utjecaj.

U dokumentarcu Age of Disclosure (2025), Elizondo tvrdi:

Izuzetno, izuzetno visoka osoba u američkoj vladi u obavještajnoj zajednici rekla je Kongresu, za zapisnik, da je postojala komisija od 27 pojedinaca – i neću ovdje ulaziti u kodna imena – koja je razmatrala ideju o uporabi ekstremnih mjera kako bi se ušutkali David [Grusch] i ja.

U razgovoru o tome s Mattom Fordom, predložio je moguću vezu s MJ-12:

Tu komponentu smatram vrlo sličnom vladi iz sjene. Oni djeluju unutar okvira svojih organizacija, ali njihova ovlaštenja proizlaze odnekud drugdje. Očito, to nisu organizacijska ovlaštenja. To su nekakva naslijeđena ovlaštenja. […] Je li to razlog zašto mogu reći da ne postoji MJ-12? […] Ne kažem da je to slučaj, da je ovaj MJ-12 evoluirao u MJ-27 […]

U intervjuu iz 2025. za Sol Foundation, dr. Eric Davis je rekao:

MJ-12, neka njegova verzija, postoji i danas, ali ne pod tim imenom. Kodna imena se otprilike mijenjaju svakih tri godine u obrambenim i obavještajnim operacijama. Dakle, to je kodno ime nestalo prije nekoliko desetljeća. Postoji neka moderna inkarnacija koja djeluje. […] Njihov je posao prikupljanje ostataka srušenih NLO-a, studijama obrnutog inženjeringa NHI34 ili izvanzemaljskih tehnologija koje su pronađene.

U drugom razgovoru sa Sol Foundationom 2026. Davis je to dodatno pojasnio:

Pitanje: A što je bio Majestic-12?

Davis: To je bio “odjeljak posebno zaštićenog programa izuzetne tajnosti35” unutar CIA-e. I to je bio jedan od nekoliko njih. To nije samo Majestic-12 ili sami MJ-12. To je Majestic-1, Majestic-2, Majestic-3, sve do 12. […] Majestic-12 se bavio samo prikupljanjem ostataka srušenih NLO-a i temama povezanim s izvanzemaljskim kontaktom. Bio je usmjeren samo na tu jednu skupinu tema.

P: Tko je sada u MJ-12?

O: Nećemo otkriti, jer biste bili terminirani ako bi ta informacija izašla u javnost, pa zaboravite to sad!

Kao što je prikazano u odjeljku o Roswellu, i kako je implicirano u gore opisanom opisu dužnosti MJ-12, tajnost se shvaćala iznimno ozbiljno. Kao takva, odgovornost MJ-12 zahtijevala je snažnu komponentu nadzora, psihološkog ratovanja i provedbe kako bi se identificirali i neutralizirali svi mogući sigurnosni propusti ili curenja informacija. Taj se nadzor spominje nekoliko puta u transkriptima:

P: (T) FBI nadzire ljude koji su uključeni u metafiziku?

O: I NLO-e.

Za povijest uključenosti FBI-a u tu temu, pogledajte knjigu The FBI-CIA-UFO Connection dr. Brucea Maccabeeja (2014). Iako se Ured za posebne istrage zrakoplovstva obično najviše povezuje s ciljanjem pripadnika javnosti, FBI je aktivno pratio osobe kontaktirane od strane izvanzemaljaca (zbog njihovih potencijalno subverzivnih veza s komunizmom) i civilne NLO skupine – ponajprije tijekom 1950-ih i 1960-ih.

P: (A) I oni upravljaju helikopterima [koji, čini se, nadziru sudionike]?

O: Helikopteri su OPS 3. denziteta, bez sumnje pod utjecajem OPS-a 4. denziteta.

Mnogi ufolozi prijavljuju takve susrete, koji se također povezuju sa sakaćenjima stoke i otmicama.

P: (T) Kad biste nam dali imena, koliko bismo tih ljudi znali? Ne osobno, nego koliko bismo ih prepoznali? Za koliko njih bismo već čuli?

O: Možda jednog ili dvojicu.

P: (T) To sam i mislio. Baš kao što u 40-ima ne biste znali tko su ti ljudi. Hillenkoeter i Forrestal, možda, jer su bili ljudi iz Drugog svjetskog rata, njihova su se imena pojavljivala u novinama. Osim ako ste zainteresirani za znanost, ne biste znali tko su ti ljudi.

Početkom 2026. David Grusch je rekao novinarki Megyn Kelly:

Svatko posjeduje svoj dio. Nitko ne posjeduje ishod, i zapravo nema mafijaškog šefa. Najbliža osoba koju smo imali, za koju sam ja znao, bio je nažalost sada pokojni potpredsjednik Dick Cheney. Sam Darth Vader. Nije iznenađujuće da je bio uključen u to. I zapravo, kad je otišao 2009., to je bio posljednji put da su te aktivnosti doista imale središnje vodstvo.

Ross Coulthart ima zaseban izvor koji je tvrdio isto i čak je dao Cheneyjev osobni telefonski broj. Cheney je bio ministar obrane (kao Forrestal) od 1989. do 1993. Grusch je dodao još dva imena:

General [James] Clapper bio je itekako upoznat s pitanjem prikupljanja ostataka srušenih NLO-a, vodio je to pitanje, a kada je bio DNI36 [direktor Nacionalne obavještajne službe, 2010.–2017.], USDI37 [podtajnik ureda Obrane za obavještajne poslove, 2007.–2010.] i direktor DIA38 [Obrambene obavještajne agencije, 1991.–1995.], postavljao je ljude na ključne pozicije kako bi upravljali tim pitanjem, i javno i, reći ću samo, i ne-javno, a publici ću prepustiti da razluči što govorim, uz rizik da budem neprimjeren ili da odem predaleko sa svojom raspravom. Dakle, general Clapper, Stephanie O’Sullivan, i drugi ljudi u IC-u39 koji su itekako upoznati s tim pitanjem, a koji su bili u prostorijama gdje se o tome raspravljalo.

Uz to što je bio DNI (suvremeni ekvivalent DCI40 pozicije koju su držali Souers, Vandenberg, Hillenkoetter i Smith), Clapper je također bio direktor Nacionalne geoprostorne obavještajne agencije41 (za koju je Grusch radio) od 2001. do 2006. O’Sullivan je bila glavna zamjenica ravnatelja Nacionalne obavještajne službe (PDDNI42) od 2011. do 2017., pod Clapperom.

P: (L) OK, Matrix Material [Svezak III] kaže da je Henry Kissinger sadašnji šef MJ-12. Je li to točno?

O: Ne.

Knjiga, objavljena 1993., jednostavno tvrdi da se vjeruje kako je MJ-12 “u to vrijeme pod vodstvom Kissingera [sic]”, bez navođenja izvora. U svesku II (1989./1990.), John Grace je ranije tvrdio da je Kissinger “izabran za voditelja skupine za proučavanje izvanzemaljaca, poznate kao društvo JASON” 1955. Zapravo, JASON je osmišljen tek 1958. i službeno osnovan 1960. (od strane i za [D]ARPA-u43). Kao neovisni think tank znanstvenih savjetnika, djelovao je preko korporacije MITRE, Centra za istraživanje i razvoj financiran od strane savezne vlade (FFRDC44). Znanstvenici JASON-a ipak su kasnije radili za Kissingera, 1969., nakon što je Kissinger postao savjetnik za nacionalnu sigurnost pod predsjednikom Nixonom. Bill Cooper je vjerojatno prvi povezao JASON s NLO-ima, tvrdeći da je JASON zapravo MJ-12, pa je možda on bio izvor Johna Gracea za gore navedeno. Možda je relevantnije to što je Kissinger počeo raditi kao savjetnik Gordona Graya u Odboru za psihološku strategiju, još dok je 1952. bio apsolvent. (Philip J. Corso je također bio član.)

Raymond Fowler i William Steinman usmjeravaju dio pozornosti na dr. Erica Henryja Wanga, znanstvenika za kojeg se vjeruje da je bio duboko uključen u rane američke programe prikupljanja ostataka srušenih NLO-a i obrnutog inženjeringa. Dr. Wang bio je šef Ureda za posebne studije u Wright-Pattersonu od 1949. do 1956., a zatim u Sandiji. Steinman je razgovarao s njegovom udovicom, koja je potvrdila njegovu uključenost u takve programe. Rekla mu je: “Osoba kojoj biste trebali pisati u Vladi je dr. H.A.K. [Henry Kissinger]. On je duboko uključen u program letećih tanjura. Zapravo, u potpunosti je bio zadužen za njega u vrijeme dok je dr. Wang još bio živ i uključen u njega.”

Godine 2006. Dan Burisch – kontroverzni navodni zviždač za Area 51 – objavio je popis članova MJ-12. Osim Cheneyja i Kissingera, uključivao je i nekoliko drugih osoba s odgovarajućim kvalifikacijama, kao što su:

• Viceadmiral Mike McConnell: direktor NSA-e (1992.–1996.), DNI (2007.–2009.)

• Admiral Bobby Ray Inman: direktor mornaričke obavještajne službe i NURO-a45 (1974.–1976.), zamjenik direktora DIA-e (1976.–1977.), direktor NSA-e (1977.–1981.), DD/CIA (1981.–1982.)

• Porter Goss: DCI (2004.–2005.), direktor CIA-e (2005.–2006.)

• Zbigniew Brzezinski: savjetnik za nacionalnu sigurnost

• General zrakoplovstva Richard Myers: predsjednik Združenog stožera

Inman je desetljećima bio figura u NLO predaji. Godine 1989. istraživač NLO-a Bob Oechsler (bivši NASA-in stručnjak za misije i tehničar Zrakoplovstva) snimio je telefonski razgovor u kojem Inman kao da potvrđuje da američka vlada posjeduje “disk tehnologiju ne-ljudskog podrijetla” i daje Oechsleru upute kako pristupiti povezanim informacijama, npr. kontaktiranjem kolege admirala Sumnera Shapira (direktora Ureda za pomorsku obavještajnu službu od 1978. do 1982.).

P: (L) Je li [Kissinger] samo diverzija, tako reći?

O: Da. MJ-12 više nije MJ-12.

Richard Dolan tvrdi da je kasniji kodni naziv možda bio “ZODIAC.” (Prisjetite se priče o “Sedge Masters” temeljene na sjećanjima zaposlenice TRW-a Mary Elliot.) Dolan je imao priliku pitati Luisa Elizonda o tom kodnom nazivu 2021.:

Dolan: Jeste li ikada naišli na dokaze koji podupiru postojanje organizacije, bilo da je zovemo MJ-12 ili Zodiac?

Elizondo: Naravno, apsolutno.

Dolan: U redu, želim pitati o Zodiacu, imam razloga za to, je li to nešto na što ste naišli?

Elizondo: Da.

Dolan: Mogu li vas pitati, što o tome možete reći?

Elizondo: Ne mogu.

P: (L) Kako se MJ-12 danas naziva?

O: Institut za viša učenja.46

P: (L) Govorite li o Brookings Labu ili Brookhavenu?

O: Ne baš.

P: (L) Je li to specifična institucija za viša učenja?

O: Da.

Nijedno sveučilište istraživači nisu posebno istaknuli kao središte za skupinu poput MJ-12 (iako su neki rani članovi imali veze s MIT-om). Jedan takav kandidat mogao bi biti Princetonov Institut za napredne studije (IAS47). Oppenheimer, Einstein, von Neumann, Sarbacher i Dyson – svi navodno povezani s MJ-12 ili srodnim istraživanjima antigravitacije – bili su blisko povezani s IAS-om.

Što se tiče suvremenog doba, UAP Gerb napominje da se današnja naracija uglavnom usredotočuje na CIA-u (posebno njezinu Upravu za znanost i tehnologiju48) kao vrh programa, uz DOE49, Zrakoplovstvo i izvođače poput Lockheeda i Northropa u podređenoj ulozi. Osim što izostavlja ili umanjuje ulogu DOE-a, drugih obavještajnih agencija (NSA, DIA, NRO, NGA, NURO) te Mornarice i Kopnene vojske, taj okvir također zanemaruje ulogu Istraživačkih i razvojnih centara financiranih od strane savezne vlade (FFRDCs) i Istraživačkih centara pridruženih sveučilištima (UARCs50) – ono što Gerb naziva “nedostajućom karikom” između američke vlade i privatnih izvođača. On piše:

Te poluprivatne [DoD-povezane], neprofitne institucije “osnivaju se i financiraju kako bi zadovoljile posebne dugoročne inženjerske, istraživačke, razvojne ili druge analitičke potrebe koje se ne mogu jednako učinkovito zadovoljiti resursima vlade ili drugih privatnih sektora.” […] Te institucije, POSEBNO FFRDC, djeluju kao voditelji programa i izravni konzultanti američkim vladinim agencijama koje izdaju egzotične RDT&E51 [istraživanje, razvoj, testiranje i evaluacija] ugovore, a istodobno pružaju i R&D usluge te stručna znanja. FFRDC zatim, zauzvrat, nadzire izvođače koji rade na programu, omogućujući kontrolirani pristup materijalima i znanju o projektu.

Primjeri FFRDC-a uključuju:

• Nacionalni centar za sigurnosno inženjerstvo52 (MITRE)

• Centar za pomorske analize53 (CNA Corp)

• Nacionalni institut za istraživanje obrane54 (RAND Corp.)

Primjeri UARC-a uključuju:

• MIT Institut za vojničke nanotehnologije55 (vojska)

• Laboratorij za primijenjena istraživanja Penn Statea56 (stvorio Dr. Eric A. Walker) (mornarica)

• Nacionalni centar za strateška istraživanja Sveučilišta u Nebraski57 (USSTRATCOM58)

Gerb vjeruje da su te institucije “eksponencijalno bolje informirane i ključne za programe eksploatacije NLO-a nego većina obrambenih izvođača zbog svojih ‘sole source’59 ugovora.” Jedan od izvora Stevena Greera, “TB”, napisao je: “SAP i USAP60 objekti nalaze se posvuda, ugrađeni u programe Istraživačkih centara pridruženima sveučilištima (UARC), vojne baze i neupadljive poslovne uredske prostore.”

Dok koncept FFRDC-a potječe iz Drugog svjetskog rata, oni su tek 1967. dobili to ime i bili formalizirani. RAND Corporation bila je prva službena organizacija tog tipa, osnovana 1947. (Bila je također na Twiningovu popisu skupina kojima treba poslati NLO podatke u njegovu memorandumu Schulgenu iz 1947.) Jedan od prvih proto-UARC-a bio je Laboratorij za primijenjenu fiziku na Johns Hopkinsu, osnovan 1942. (Bronk je bio predsjednik Johns Hopkinsa od 1949. do 1953.) UARCs su formalno stvoreni i povelju dobili tek desetljećima kasnije, sredinom 1990-ih.

Dr. Eric Walker, koji je osnovao Penn State UARC i ostao predsjednik Penn Statea od 1956. do 1970., bio je također zanimljiva figura. Kad su istraživači 1980-ih otkrili ime dr. Roberta Sarbachera u privatnim bilješkama Wilberta Smitha, pronašli su ga. Sarbacher (sam konzultant za Bushov RDB, a prije toga za JRDB) potom ih je uputio na dr. Walkera, rekavši im da je bio uključen u rani program prikupljanja ostataka srušenih NLO-a i obrnutog inženjeringa s Bushom. Walker je sam to potvrdio istraživačima 1980-ih, pa je čak Williamu Steinmanu 1987. rekao: “Da, znam za MJ-12. Znam za njih već 40 godina.”

Walker je bio izvršni tajnik RDB-a od 1950. do 1951. Počevši od 1958., bio je i član Instituta za obrambene analize (IDA61), velikog FFRDC-a za DoD i Agencije za napredne istraživačke projekte (ARPA, koja je 1970-ih postala DARPA), a kasnije i njegov predsjednik (1981.–1986.). Gore spomenuta skupina JASON svoj je rad prvenstveno ugovarala preko IDA-e. Taj je aranžman trajao do ranih 1970-ih, kada je administrativna potpora za JASON prešla na SRI International (dom klasificiranog programa gledanja na daljinu), a zatim na MITRE 1983. Do sredine 1960-ih IDA je postala “glavna savjetodavna organizacija koja služi cijelom uredu ministra obrane.” (Za više pojedinosti vidi knjigu Camerona i Crainea.)

I Gordon Gray i Henry Kissinger savjetovali su IDA-u 1968., kao i Ed Teller godinu ranije. Ostali članovi uključivali su zamjenika direktora CIA-e i prvog supredsjedatelja Nacionalnog ureda za izviđanje (NRO) Richarda Bissella, Zbigniewa Brzezinskog i Howarda Robertsona (iz CIA-inog Robertson panela). Harald Malmgren je službeno bio zaposlen u IDA-i od 1962. (premda je ta pozicija možda bila prikriveno neformalno pokriće za tajnije poslove). Tvrdio je da ga je Bissell neslužbeno informirao o pitanju NLO-a.

P: (Ryan) U usporedbi s time koliko je Harald Malmgren znao o UAP-u i tajnim vladinim aktivnostima, koji je postotak uspio prenijeti Jesseju Michelsu?

O: 65[%].

P: […] (Ryan) A koliko zna njegova kći [Pippa] u usporedbi s preostalim postotkom?

O: 15[%].

P: […] (L) Dakle, postoje stvari koje je odnio u grob?

O: Da.

Jedna od posljednjih stvari koje je Malmgren prenio Michelsu prije smrti bila je nešto što mu je rekao jedan od njegovih poslodavaca (možda Christian Herter, američki posebni predstavnik za trgovinske pregovore 1964. i ranije državni tajnik pod Eisenhowerom):

Prvog petka kad sam došao u ured, rekao sam: “Zašto sam ovdje?” “Tražio sam te.” I rekao sam: “Pa, tko je imao evidenciju?” Rekao je: “Onog dana kad si upoznao predsjednika MIT-a [Karla Comptona], tog dana je tvoje ime ušlo u sve važne knjige talenata koje CIA vodi. Ne samo CIA, nego znaš, čitav Majestic, svi ti čuvari – svi su oni preuzeli na sebe da zaštite svijet. Zato si izabran. I kad si doveden ovamo, zamolio sam te da dođeš k meni i radiš sa mnom. Dakle, bio si na pravom putu. I nije na nama da razumijemo svijet i kako svijet funkcionira. On jednostavno jest.”

• Timothy Good: Above Top Secret: The Worldwide UFO Coverup (1987.)

• Grant Cameron and T. Scott Crain: UFOs, Area 51, and Government Informants: A Report on Government Involvement in UFO Crash Retrievals (1991., 2013.)

• Stanton T. Friedman: Top Secret/Majic: Operation Majestic-12 and the United States Government’s UFO Cover-up (1996., 2005.)

• Richard Dolan: UFOs and the National Security State: Chronology of a Coverup, 1941-1973 (2002.)

• Ryan S. Wood: Majic Eyes Only: Earth’s Encounters with Extraterrestrial Technology (2005., 2024.)

• Donald R. Burleson: UFO Secrecy and the Fall of J. Robert Oppenheimer (2009.)

• Richard Dolan: UFOs and the National Security State: The Cover-Up Exposed, 1973-1991 (2013.)

• Grant Cameron: The Canadian Government UFO Story: The Wilbert Smith Files (2021.)

Sviđa Vam se naš rad? Podržite nas!